Novalja se razvila na mjestu antickoga naselja Novalia koje je bilo južna luka rimskog naselja Cisse (današnja Caska). Iz rimskog su razdoblja ocuvani dijelovi vodovoda, više natpisa i arhitektonska plastika. U ranokršcansko doba u središtu naselja bila je velika basilica urbana s polukružnom apsidom i mozaicima (ostaci arhitekture, plastike, natpisi).

God. 1971. tu su nadena dva ukrašena relikvijara: broncani iz IV. st. i srebrni, nešto mlađi. U gotici je na istome mjestu podignuta crkva Majke Božje, pregrađena u doba baroka, u kojoj se čuva slika Blažene Djevice Marije s djetetom iz XVI. st. Sadašnja župna crkva sv. Katarine sagrađena je 1906.

Paški trokut

Godine 1999. u zaleđu Novalje otkriven je zanimljiv fenomen - otisak u kamenjaru obliku trokuta veličine 32 x 32 x 22 m.Kako je trokut nastao još nije objašnjeno, pa ova pojava privlaći pozornost mnogobrojnih turista, znatiželjnika, novinara i znanstvenika.

Medu ljudima se raširila teorija po kojoj je otisak nastao kao posljedica NLO-a, što mu je samo povećalo popularnost.Tijekom ljetnih mjeseci organiziraju se izleti sa stručnim vodstvom, otvorena je izložba posvećena trokutu, a planira se i otvorenje NLO centra.

Otkrice

Gospodin Dražen Peranić iz Stare Novalje, dožupan Licko-senjske županije, upozorio je krajem ožujka 2004. godine na postojanje neopljackanoga nalazišta amfora uz istocnu obalu otoka Paga. Ova gotovo nevjerojatna vijest uskoro je potvrdena i stručnim arheološkim uviđajem u organizaciji tadašnjeg Odsjeka za zaštitu podvodne arheološke baštine Ministarstva kulture (danas Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda), kojim je ustanovljeno da se pedesetak metara od obale, uz sjeverni rt uvale Vlaške male, oko jednu milju udaljene od trajektnog pristaništa u Žigljenu, na dubini od 24 do 29 m, nalaze dobro ocuvani ostaci potonuloga rimskoga trgovackoga broda iz prvog stoljeca pr. Kr.

 

Bogata anticka prošlost novaljskoga kraja pretpostavlja i dinamičnu sliku onovremenoga pomorstva, koje je u podmorju moralo ostaviti jasne tragove. No, kao i u slucaju kulturne baštine na kopnu, podmorska baština otoka Paga slabo je poznata i proućena.

Podmorski nalazi iz antićkoga vremena donedavno su se svodili uglavnom na predmete slućajno pronađene u plitkom moru današnje Caske. Arheološkim istraživanjima manjega opsega potvrden je znaćaj caskoga podmorja koje, kao i ćitava uvala, krije vjerojatno još mnoga iznenađenja, a o potonulim rimskim brodovima nije se znalo gotovo ništa. Stoga je nalaz neopljačkanoga rimskoga brodoloma u Velebitskom kanalu predstavljao svima ugodno iznenađenje.